Bliži se djetetov prvi dan vrtića, a s njime raste i vaš strah? Kako će proći prilagodba, hoće li dijete prihvatiti odgajateljice, kako će se one brinuti o njemu? Uz dozu nostalgije – kako je dijete tako brzo poraslo…
Iako govorimo o pripremi djeteta za polazak u vrtić (ili školu), zapravo je korak broj jedan pripremiti sebe.
Zašto sebe?
Polazak u vrtić je i za vas i za dijete velika prekretnica.
Razumno je da vam se javljaju različite emocije oko toga. S jedne strane se radujete tome da će dijete boraviti u vrtiću, a s druge strane to izaziva početni strah.
Međutim, jako je važno da ukoliko prepoznate kod sebe pretjerani strah, da to i prorađujete – bilo uz podršku partnera, osobnog psihoterapeuta, ili drugi način koji rezonira s vama.
Djeca imaju kapacitet osjetiti našu emociju. Dakle, ukoliko osjećate veliki stres oko polaska djeteta u vrtić, jako se bojite kako će proći prilagodba, teško vam je uopće pojmiti da ćete se vi morati odvojiti i da ćete pustiti svoje dijete na brigu nekom drugom, za očekivati je da će dijete to osjetiti.
Naravno, dijete ne zna točno o čemu se točno radi, ali može povezati da se priprema nešto i da to nešto nije dobro.
Dijete ne može iskomunicirati roditeljev strah, tjeskobu ili anksioznost već ju pokazuje kroz svoje ponašanje, a mi to razumijemo kao lošu prilagodbu, odnosno lošu adaptaciju na vrtić.
Izbjegnite ove greške kod pripreme djeteta za vrtić
Preuljepšavanje vrtića i zastrašivanje vrtićem dvije su pogrešne i ne tako rijetke krajnosti.
Što se tiče strašenja vrtićem, ono uglavnom zvuči kao:
“Vidjet ćeš ti kad kreneš u vrtić.”,
“Stavit će tebe tete na red.”,
“Ako se tako budeš ponašao u vrtiću će te staviti s bebama.”…
Ovu metodu uglavnom koriste roditelji (ili češće stariji članovi obitelji) koji ne znaju na pravilan način postaviti autoritet pa koriste metodu zastrašivanja.
S druge strane, preuljepšavanje vrtića (ili škole) odrasli uglavnom čine u najboljoj namjeri kako bi osigurali djetetovu dobru adaptaciju i kako bi spriječili neugodne emocije.
Što se tiče neugodnih emocija, predlažem da ih ne izbjegavate već da se naučite nositi s djetetovim neugodnim emocijama.
Ono što je problematično oko preuljepšavanja je potencijalno djetetov prvi susret s tim vrtićem.
Recimo da smo mi djetetu govorili o tome kako je u vrtiću sve sjajno, tamo su mu prijatelji, jako puno igračaka, ogroman park, fini slatkiši… Logično, dijete očekuje “Disneyland”.
Kada dijete konačno dođe u to vrtićko okruženje, može doživjeti šok, prije svega jer mu je to potpuno nepoznat prostor, nepoznata odrasla osoba, jako puno nove djece, a pritom uključuje i odvajanje od roditelja.
Upravo iz tog razloga je jako važno da djetetu unaprijed približimo što može očekivati, kako bi se moglo barem donekle na to pripremiti.
U suprotnome, dijete može osjećati dodatni pritisak: kao da s njime nešto nije u redu kad je taj vrtić svima tako super, a njemu je strašno.
Kako pripremiti dijete prije prvog dana vrtića?
Idealno je da djetetu zapravo pružimo jednu realnu sliku, odnosno realan prikaz vrtića.
To možemo napraviti kroz razgovor, priču, igru i slike.
Što to konkretno znači?
Za početak je dobro da djetetu kažemo ono kako je: da će mu sve biti novo, da će tamo biti i druga djeca i da će upoznati 2 tete koje će biti njegove odgajateljice. Možete dodati i nešto poput “Možda ti to u početku bude i malo čudno jer je sve oko tebe nešto novo. Moguće da imaju neke igračke koje imaš i ti kod kuće, to ćemo vidjeti.”.
Možete upoznati dijete i s okvirnim rasporedom dana u vrtiću (kako to kronološki izgleda, što se tamo radi..).
Dakle važno je da djetetu govorimo što više tih stvarnih, realnih činjenica kako će se odvijati situacija u vrtiću.
Možete podijeliti s djetetom neka vaša sjećanja na vrtić. Napominjem da je u redu djetetu podijeliti i ugodna i neugodna iskustva, jer im time dajemo do znanja da je u redu osjećati i ugodne i neugodne emocije te ukoliko dožive neko neugodno iskustvo, i dalje postoji prilika za onim ugodnim.
Od nekakvih generalnih smjernica za koje vjerujem da ste već više puta čuli, a s kojima se slažem:
- Prošetati s djetetom do vrtića prije samog dana polaska.
- Pokazivati slike vrtića ili slikovnice, uz razgovor o vrtiću.
Važno je da pratimo dijete, odnosno da s njime razgovaramo o tom vrtiću i svakako odgovaramo na njegova pitanja. Međutim, nije dobro ni ići u drugu krajnost, u smislu da taj polazak u vrtić postane jedina tema i da samo o tome razgovaramo (da u svemu pronalazimo neki primjer i govorimo samo o tom polasku u vrtić). Primjerice, dijete traži pahuljice za doručak pa odmah koristite priliku “U vrtiću ćeš isto nekad imati pahuljice”, ili dijete želi crtani pa odmah komentirate “Moramo smanjit crtani, u vrtiću toga neće biti.” I tako dalje u svim ostalim situacijama u danu.
Još jedan simpatičan način kako dijete barem donekle može i fizički predvidjeti kada stiže taj polazak u vrtić je kalendar, na način da na zidnom kalendaru križamo dane do polaska u vrtić.
Znamo da djeca nemaju vremensko-prostornu orijentaciju kao mi odrasli. Zato mu to nastojimo barem donekle predočiti zaokruživanjem prvog dana vrtića i križanjem dana do tada (brojanjem spavanja ili slične varijacije).
Jako dobar korak u prilagodbi na vrtić je ponuditi igru uloga, kako bi se dijete moglo u sigurnom okruženju poput igre pripremiti za neku situaciju ili pak proraditi različite scenarije koji ga muče. Ovo posebno preporučam kad dijete već krene na prilagodbu, jer prethodno ne može zamisliti što ga u vrtiću uopće očekuje.
Na koncu, ono što je zapravo ključno je vaš dom, odnosno vaš odnos, koji je baza.
Primarni odnos djeteta i roditelja je nešto što bi djetetu trebalo biti sigurna luka.
Kada je tome tako, onda se dijete puno lakše nosi i sa stresom i općenito sa nekakvim novim situacijama izvana, kao i što je i sam polazak u vrtić.
Nošenje s novim/teškim situacijama zahtijeva djetetovu otpornost, a otpornost gradite prvenstveno vi u svakodnevnim situacijama.
Sretno vrtićanci, mame i tate!
